(OSIROMAŠENO GOSPODARSTVO)
1. POVIJEST EKONOMSKIH MODELA
Značajan razvoj gospodarstva događa se u 18. stoljeću. Smjernice, do tada, uglavnom u poljoprivrednoj i stočarskoj proizvodnji bile su teološkog usmjerenja.
U 20. stoljeću događa se nagli progres gospodarskih gibanja. Razvojna politika i neoliberalizam dovodi do sve većeg raslojavanja na bogate i siromašne. Neke grupe ekonomista (marksisti) pokušavaju idealizirati proizvodne odnose, tumačeći kako će država odumrijeti.
Slobodna trgovina, deregulacija i privatizacija stvaraju uvjete za stvaranje giganata a potom i monopolističke pozicije moćnika. Radnici kod toga sve manje zarađuju, sve više rade, a radnička prava su im ugrožena. Pokušaj zadržavanja radničkih prava (radnici su podložni tržištu rada) prepušteni su sindikatima i kolektivnom pregovaranju i ugovaranju.
Nezasitnost u prisvajanju kapitala, onih koji su ionako već jako bogati, osigurava dioničarstvo a provode ih financijske institucije koje formiraju raznovrsne Fondove. Licemjerje je mogućnost i da radnici mogu kupovati dionice, a moć na skupštini dioničara i raspodjelu profita zadržavaju moćnici. Financijske institucije formiraju i burze dionica. Porast vrijednosti dionica, donosi novi profit vlasnicima. I u vrijeme recesije dionice bilježe rast. U pojedinoj regiji taj rast bilježi. 7, 85 % do 12, 9%. Rast vrijednosti dionica ne izaziva i rast plaća radnicima
Odliv kapitala iz stvaralaštva dovodi do erozije gospodarstva. Odliv kapitala putem trgovačkih lanaca i banaka u uski krug vlasništva poprimio je neslućene dimenzije. Neke analize pokazuju da 10% vlasnika posjeduje 83% kapitala. Tijekom 2012. globalno privatno bogatstvo poraslo je za 7, 8%
2. JEDNOSMJERNI ODLIV KAPITALA – TRENUTNO STANJE
Stalni gospodarski rast, potiče se, kao poželjan, od svih sudionika u nizu produkcije i prometa robe i usluge. Oni koji imaju najmanje koristi od tog rasta su srednji i siromašni sloj stanovništva. Štete od tog istog rasta: zagađenost okoliša i sl. najmanje trpe oni imućni.
Jednosmjernim odlivom kapitala iz realnog sektora, u svjetskim razmjerima (globalizaciji) a kroz slobodnu trgovinu dolazi do osiromašenja stvaralaštva, radnika, i ukupnog stanovništva. Manjak novca za gospodarstvo podmiruju financijske institucije a podupire ih Svjetska trgovinska organizacija. Manjak novca za građanstvo pogoduje bankama koje pozajmicama ostvaruju velike profite. Kreditori uz pozajmice traže da se u zemlji provedu „strukturne prilagodbe“(privatizacija i prodaja poželjnih objekata, strateških energenata, racionalizacije uz otpuštanje viška radnika, određivanje što će se proizvoditi, i u kojim količinama, a koja će se proizvodnja ukinuti i sl.)
Ogromni zajmovi a potom i ogromne otplate dovode do ne mogućnosti otplate redovnih rata i kamata. Za otplatu pojedine rate uzimaju se novi krediti. Rejting zemlje pada a novi zajam nosi i nove (više) kamate. Banke ucjenjuju i kamate nemoralno povećavaju.
Nedostatkom prihoda, sigurnosti, smještaja, zaštite, obrazovanja a potom i optimizma i ljubavi, formira se bolesno i besperspektivno društvo.
3. POLITIKA I EKONOMIKA
Zakonodavac koji treba osigurati što bolji standard vlastitom stanovništvu nemoćno pristaje na daljnje produbljivanje jaza; siromašni-bogati. Sva nastojanja promjene tog procesa su uzaludna. Vlade loše stanje opravdavaju promašajima koji su učinile prošle vlade, te lošim okruženjem. Vlasto dršci u nemoći ostvarenju pozitivnih promjena pozivaju u pomoć stručne institucije, eksperte-ekonomiste od velikog rejtinga.
Ekonomska struka je u posljednjih 50 godina pokazala veliku nadarenost za vlastitu promociju. Šira društvena zajednica prihvatila je činjenicu kako ekonomija u svojim tumačenjima može i sama sebe ocjenjivati. Međutim veliki je jaz između ekonomske znanosti i ekonomske realnosti. Dva znanstvenika (ili grupe), za jednu te istu temu mogu dati dva različita mišljenja i rješenja. Čak ako je nešto „uvriježeni običaj „ne znači da je vjerodostojan. Kako znanost ne garantira i moralnost, tako i znanstvenik ne znači, poštena osoba. Ekonomska znanost i ekonomisti uz hiperprodukciju napisanih i izrečenih misli uz različitost „svojih istina“ o pojavnim problemima nisu postigli željeni učinak.
Dominantni ekonomisti teško prihvaćaju greške koje su provodili 40 godina. Splet svih uvjerenja, kako je provođena“prava istina“ mogli bi nazvati paradigmom. Moguće manjkavosti i promašaje opravdavaju klauzulom vis major što znači : da je nastupila viša sila, a ona opravdava sve razlike u izrečenom, tvrdeći kako je neka neplanirana pojava poremetila njihove programe. Dok sve znanosti(fizika, biologija, astronomija, strojarstvo, graditeljstvo, ...) egzaktno napreduju ekonomika je još uvijek u prošlom stoljeću. Zamagljivanje u ekonomiji i znanje bez razumijevanja, gdje struka brani status quo, bogatstva i moći, nikako nije predložak realne i suvremene ekonomije.
4. NOVE INICIJATIVE – ALTERNATIVE
Smjer u koji nas je dovela ekonomska politika i politička praksa nije dobar. Nisu potrebni niti mogući popravci već radikalne izmjene. Ove promjene kod tehničkih znanosti teže su provodljive. Promjene infrastrukture, opreme tehnoloških postupaka i sl. iznimno su skupe. Zamislimo, da sve države svijeta moraju cestovni promet prilagoditi na engleski model (vožnja po lijevoj strani kolnika). Zamislimo da se N. Tesla rodio 50 godina kasnije. Danas bi imali istosmjernu struju, pa sva prednost izmjenične struje ne bi bilo ostvarivo.
Ekonomska politika u svim njenim segmentima: porezni sustav, bankarstvo, tržište i dr. promjenjive su veličine i ovise o volji, znanju i odlučnosti donositelja odluka.
Tijekom 2001, 2002, 2003 g. pojavljuju se na prestižnim svjetskim veleučilištima grupe postdiplomanata koji traže nove alternative (humanije ekonomije) Napisano je nekoliko peticija i otvorenih pisama. Globalna ekonomija zahtjeva, a makro ekonomija razrađuje
modele od velikih prema usitnjenima (od vrha prema dolje). Jedinka-čovjek-misaono biće, sa svojim potrebama i mogućnostima isključen je iz zbivanja. Mladi ekonomisti-revizionisti polaze baš od pojedinca i mini skupine u formiranje nove humanije ekonomije. Oni već vide te promjene u : obradi polja, šuma, ribnjaka, proizvodnji kod kuče; u stanu, garaži, na tavanu isl. Tu su i usluge: čuvanja djece, obiteljski turizam, povijesne i kulturne prezentacije i sl.
Masovnost ovih aktivnosti zahtjeva udruživanja u skupine-zadruge. Bujanje humanije ekonomije pokazuju i statistike kroz registar sve većeg broja OPGa-obiteljsko poljoprivrednih gazdinstava, kućne radinosti, turističkih usluga, iznajmljivanja i prehrane i dr. Sve veći broj organizacija civilnog društva (udruga) djeluje osim u području socijalnog poduzetništva i na području demokracije, obrazovanja, zdravstva, djece, staraca i sl. Studije koje su provedene ukazuju da su prosječni obiteljski prihodi, u istoj aktivnosti, iznad onih u nacionalnoj ekonomiji. Danas živimo u vrijeme velike materijalne i moralne krize umrežene i potpomognute financijskim imperijalizmom. Etičnost iz koje izvire moral i humanost temeljne su odrednice normalnog humanog života stanovništva.
5. REALIZATORI EKONOMSKE POLITIKE
Prihvatimo li ekonomiste kao visokostručnu udarnu snagu za ostvarivanje i promicanje kvalitete života svih stanovnika jedne društvene zajednice, onda ih smatramo kreatorima i realizatorima materijalnih vrijednosti, te planerima pravednije raspodjele novostvorenih vrijednosti.
Međutim, dolazimo do zaključka da veliki broj ekonomista obavlja „tekuće“ i usko specijalizirane poslove;- knjiženja, prodaje, naplate, promidžbe, transporta, skladištenja i sl.
Manji broj ekonomista (u Hrvatskoj tek nekoliko stotina) brine, o strateškim odlukama;- poreznom, carinskom, vanjsko trgovinskom sustavu ili o lokalnoj i budžetskoj preraspodjeli.
Ali tu treba ubrojiti i brige o generalnoj konkurentnosti države, strategiji marketinga, o inovativnosti, o brendovima i zaštiti brendova, imageu gospodarstva te
planiranju i realizaciji potpora, darovnica, otpisa dugova, restrukturiranja, prodaje;-sve se to mora istraživati i analizirati u interesu nacije.
Za ove poslove potrebni su ekonomisti specijalisti za pojedine djelatnosti i strukovna pozicioniranja.
Kvaliteta usvojenih i provedenih odluka razlikuje se od države do države.
Ove razlike analitičari prezentiraju u rang listama, koje predstavljaju najrealnije usporedne mjere među nacijama.
Analitičari za sve imaju iste principe vrednovanja;-mogućnost osnivanja tvrtke, ulaganja, za gradnju, pozajmice, pravnu sigurnost, korupciju i sl.
Glasnogovornici dobrog ili lošeg stanja koji se svakodnevno pojavljuju u medijima uvijek brane svoj stav na postavljene teme. Oni sami sebe smatraju vjerodostojnim kreatorima ekonomske politike, tim više što im mediji i vladajući to dozvoljavaju.
U Hrvatskoj ima takvih „stručnjaka“ oko 440 ili 0, 01% od ukupnog broja stanovništva od cca 4.400.000 građana.
Već kod najave za neke gospodarske teme (u TV i radio emisijama) možemo unaprijed znati tko će govoriti. Možemo bez puno razmišljanja nabrojiti 30-ak imena koja su predbilježena za sudjelovanje u svim emisijama i govoriti o svim temama. Jednom riječju pametovati bez odgovornosti.
Često se predlaže sakupiti ekipu petnaest vrhunskih stručnjaka da predlože i ponude svoja rješenja kako bi pomogli državi. Taj prijedlog obično se prihvati, čak izaberu i voditelja, ali iz nepoznatih razloga mnogi odustanu sudjelovati u takvoj ekipi.
Unatoč malom broju stalnih sudionika možemo zaključiti da i među njima ima oprečnih stavova. Ove sudionike tzv. ekonomske elite možemo podijeliti na nekoliko grupa:
- REŽIMSKI EKSPERTI
Ovi „eksperti“ pišu uglavnom kako naručitelj želi čuti;- bez temeljne stručne i moralne podloge. Često su to podobni, ali i samouvjereni da to znaju. Ipak u većini slučajeva to su dodvorice koje ne paze kakve štetne posljedice mogu prouzročiti. Takvi stručnjaci ruše rejting svakoj vladi, ne pomažu gospodarstvu, a birače dovode u nedoumicu.
- TRADICIONALISTI
To su i stručnjaci „ex cathedra“. Znaju teoriju, ali nikada nisu prekoračili tvornički prag ili prag bilo koje radne organizacije. Malo ih je koji prihvaćaju nove trendove. Zato se mnogi ne uključuju u rješavanje stvarne problematike. Svojim nastupima do sada nisu uspjeli ništa korisno i svrhovito ponuditi. Interesantno, sve ih vlade godinama koriste, a pozitivnih rezultata nema.
- SAMO SVOJ EKONOMIST
Bez obzira na interese svih uključenih u proces poslovanja i uposlene djelatnike ovaj tip „ekonomista“ vodi isključivo brigu za svoj interes. Niti etika, niti moral, niti poštenje kod ovakvih ekonomista ne postoji. To su rušitelji ugleda države i naprednog sustava gospodarenja.
- INOVATIVCI
To su ekonomisti koji prate tijek procesa proizvodnje ili prodaje u svojoj organizaciji i na tržištu primjenjuju napredni sustav razmišljanja. Nadziru i stručno prate elemente marketing miksa. Kad uoče približavanje ili trend saturacije na tržištu ili svojoj organizaciji poduzimaju mjere za inoviranjem. Oni uvode nove tehnologije, nove organizacije, nova tržišta, nove kadrove, novi dizajn, nove poslovne modele, novu ostvarivu ekonomiju. Sredstva od dobiti investiraju za inovacije angažirajući specijaliste za pojedine elemente marketing miksa. Oni su kreatori čvrste poslovne strategije i unapređivanja gospodarstva.
6. ZABLUDE ILI OBMANE
Vrli ekonomisti-eksperti (ili grupe) predlažu, a potom nedodirljive grupe političara usvajaju razvojne i perspektivne odluke. Ove odluke diktiraju život ukupnog stanovništva. Kako se odlučuje u dobroj vjeri, znači kvalitetno najprihvatljivije, to se i rezultati (učinci) očekuju u superlativu. Je li tako? Doznati ćemo ako analiziramo događaje unazad, a naročito kroz period ekonomske krize 2008 do 2012. god.
Pregledom anti-recesijskih mjera, razvijenih zemalja ali i onih u razvoju, pregledom anti-recesijskih programa koji su ponudile vladajuće stranke kao i oporbene stranke, te pregledom ponuda stručnih institucija; udruge poslodavaca, udruge menadžera, komora i sl. primjećujemo veliku šarolikost. Ovo je normalno!? Ako se dva eksperta u istom problemu ne mogu usuglasiti, različito tumačeći rješenje problema, to upućuje da se rješenja koje predlažu spomenute grupe u svojoj različitosti samo multipliciraju. Neka dalje opisana rješenja ne ćemo ocjenjivati već ćemo ih navesti i ponuditi na procjenu čitateljima.
- Smanjenje troškovne strane budžeta. Uvodi se krizni porez od 4 %. Ako je to dobro rješenje zašto nije uveden porez od 40 % ? Predlaže se smanjenje radnog tjedna za jedan radni dan (uštede u plaćama). Ako je to rješenje dobro zašto ne uvesti tri neradna dana ? Od ostalih prijedloga dominiraju: smanjenje plaća, dnevnica, regresa, božićnica i dr.
Opširnije : www.globalniboljitak.com/otvorene-teme/anti-recesijske-mjere.html
- Promjene PDVa sa 22% na 23% narodu se tumači kako je to porast za 1% što nije mnogo. I srednjoškolac znade da je to povećanje 4, 54%. Nakon slijedećeg povećanja PDVa sa 23% na 25% opet je tumačenje da je to 2% a stvarno povećanje iznosi 8, 7%.
Opširnije : www.globalniboljitak.com/blog.html
- Svakodnevna izvješća govore kako je nelikvidnost u hrvatskoj 40 mlrd kn Uz izvješće se ne navodi da u toj tabeli, državnog statističkog zavoda piše: prijavljeno, što znači registrirano, ne plaćeni porezi i doprinosi oko 17 mlrd kn i oko 23 mlrd kn nepodmireno a utuženo, ili prikazano u predstečajnim nagodbama, i likvidiranim poduzećima i sl. Vjerojatniji podatak o nelikvidnosti dobijemo ako ukupan dnevni prihod svih privrednih subjekata (proizvodni i uslužni) od 1, 64 mlrd/dan pomnožimo sa 100 dana kašnjenja u plaćanju što iznosi 164 mlrd kn neplaćenih računa. FINA ; financijska agencija je za 31. 12. 2012. g prikazala da su potraživanja u privredi (za 21 djelatnost) 140 mlrd kn, dok su dugovanja 136 mlrd kn. Opširnije : Tabela u prilogu br:2
- Dno ekonomske krize veže se za “nultu stopu rasta“ BDPa. Svaki pozitivan rezultat treba značiti da smo izašli iz krize. Međutim, za postići dno negativnog trenda trebalo bi još ostvariti: a) Pokriće kamata (na ino dug od 350 mlrd kn)od 9 mlrd kn/g ili 3, 15%BDP b) Pokriće dozvoljenog minusa Budžeta za min. 5 mlrd kn/g ili 1, 4% BDPa). Pokriće inflacije za zakašnjenja naplate od 1,75% BDPa Zaključak: Tek pri rastu od 6, 3 % BDPa krećemo u uzlaznu putanju. Napomena; HGKa u svojim izvješćima konstatira, da bi sa 6 % rasta BDPa krenuli u gospodarski rast.
Opširnije : www.globalniboljitak.com/otvorene-teme/program-izlaska-iz-gospodarske-krize.html
- Potpore. U trenutku nastanka krize potpore (subvencije, donacije, pomoći, ali i državne garancije i otpisi dugova) su iznosile 16 mlrd kn/g. Za 2013 g one su planirane s 9 mlrd kn, plus 2 mlrd kn garancija za uzete kredite. Ulaskom hrvatske u evropsku Uniju kriteriji se zaoštravaju. Od svih nepravda i nelogičnosti vjerojatno su potpore provođene naj ne svrhovitije. Osim što su prevladavali rodbinski i stranački prioriteti, u utvrđivanju kriterija vladao je pravi kaos, kao:Moguća dodjela prema prihodu, dobiti, broju zaposlenih, teritorijalnoj razvijenosti regije. Tu su i privilegije;branitelji, invalidi, nacionalne manjine i sl. Posebna nebuloza su kriteriji dodjela potpora poljoprivrednicima po veličini teritorija, broju zasađenih stabala, broju kokoši, krava i... a moguće i po litri mlijeka, litri maslinovog ulja itd.
Prijedlog rješenja pogledati na: www.globalniboljitak.com/otvorene-teme/deklaracija-o-novoj-politici-financiranja.html
- Bankovni plasmani i povrat pozajmica. Hrvatski inozemni dug je 350 mlrd kn i jednak je godišnjem BDPu. U statistici to iznosi 80. 000 kn po svakom stanovniku (čak i novo rođenom djetetu) Pobliža analiza pokazuje tu svotu kao; dug poduzeća 150mlrd kn, dug banaka 85mlrd kn, dug države 62mlrd kn, te izravna ulaganja 52mlrd kn. Jedan drugi prikaz pokazuje da su banke u hrvatskoj plasirale: poduzećima 110mlrd kn, građanima130mlrd kn i državi 35mlrd kn. Kako svaki dug treba vratiti tako i navedeno. Tko će ga vratiti? Stanovništvo! Kako? Banke će vratiti iz viših kamata, poduzeća iz povišenih cijena roba i usluga, država iz povišenih poreza i doprinosa.
-------------- * --------------
Sve navedene činjenice su teze začinjene vrtlogom problematičnih i bezidejnih rješenja. Predlagači „ekonomisti“ ne koriste temeljna znanja iz šireg područja ekonomske znanosti uz unaprjeđeni aktivni sustav logičkog razmišljanja. Političari; oni su pretežno podobni izvršitelji. Politika je specifična znanost, a ne multidisciplinarni amaterizam. U ovako turbulentnoj ekonomiji i nedefiniranoj strategiji s puno nepoznanica greške u vođenju gospodarstva plaćaju i plaćati će sadašnje i buduće stanovništvo hrvatske države. Konačno treba znati know how! Takove znalce tražimo!