Program izlaska iz gospodarske krize

 1.  Financijska snaga RH, prosinac 2011.

Procjena imovine RH u2011.iznosi 1,484.476 ml kn. Učešće po nositelju iznosi: Poduzeća 23% Financijski sektor 40%, Država 16%, Stanovništvo 20%.
Uočavamo slabljenje poduzeća i jačanje financijskog sektora.
Ako se povedemo procjenom da je 90% banaka, osiguravajućih društava i financijskih institucija u INO vlasništvu, te da je 50% privrednih subjekata ( Pliva, Ina, Hr autoceste, Trgovački lanci i dr.) u INO vlasništvu možemo zaključiti da je u hrvatskom vlasništvu 52% imovine, a u INO vlasništvu 48% imovine.
Vrijednost INO imovine od 714,044 mlrd kn temelji se na stranim ulaganjima, koja od 1993 do 2009.god iznose 24,7 mlrd eura ili 180 mlrd kn, te zaduživanju banaka u inozemstvu od 89 mlrd kn. Iz ovog uočavamo da su kupovine bile jako povoljne za ino ulagače. Često su gospodarske imovine prodavane za 1 kn ili su otpisivani dugovi za ne plaćene poreze i doprinose, a ponekad su prije prodaje iz državnog budžeta dokapitalizirana poduzeća.
Poduzeća sa ukupnom imovinom od 339,636 mlrd kn bankama duguju 113,4 mlrd kn. Ovo je novi dokaz potonuća hrvatskog gospodarstva.
Stanovništvo sa imovinom od 302,774 mlrd kn bankama (neposredno-osobno ) duguju 130,4 mlrd kn ( 118.000 kn svaka četveročlana obitelj.) U isto vrijeme stanovništvo ima u bankama štednju od 144 mlrd kn. Nema adekvatnih pokazatelja koji dio stanovništva ima štednju, a koji kredit.
Ino dug od 350 mlrd kn ostvarila su : poduzeća, banke i država. Ova raspodjela samo je statistička veličina duga. Poduzeća će prikazani iznos ino duga od 179 mlrd kn prikupiti od stanovništva kroz povišene cijene proizvoda i usluga. Banke će ino dug od 89 mlrd kn namiriti kroz povećane kamate i cijenu usluge. Država će ino dug od 82,2 mlrd kn podmiriti povećanjem poreza, doprinosa, taksi i dr.
Unutarnji dug čini značajnu stavku pozajmica novca kod „domaćih“ banaka, a koji se kreće 58,7 % inozemnog duga. U hrvatskim prilikama to znači pozajmica kod filijala inozemnih banaka.
I kamate na ino dug, koje iznose 9 mlrd kn/2011g, opterećuju svaku četveročlanu obitelj sa 682 kn/mj.
Stanovništvo ostaje jedini posredni platitelj dugovanja. Zabluda je pojedinaca kako dug neće platiti jer ga nije niti učinio. Već sutra će plin poskupjeti sa 2,8 na 3 kn/m2, struja sa 0,70 na 0,80 kn/kw, kamate sa 8 na 9%, a PDV sa 23 na 25%
Ino dug sa 314.000 kn opterećuje svaku četvero članu obitelj. Otplatom 25% neto prosječne plače (1400 kn/mj) svih uposlenih u roku od 20 god. mogli bi otplatiti ino dug. Postoji mogućnost otplate dijela ino duga prodajom imovine u vlasništvu države.
Godine 2010. sačinjen je popis prodaje imovine iz portfelja u iznosu od 186 mlrd kn.

1.1    Financijski pokazatelji nacionalne ekonomije

1.2    Pokazatelji gospodarskog djelovanja 2008 do 2010 g.

Pokazatelji rasta, stagnacije ili pada gospodarske snage prikazuju razni parametri: BDP, BDP/st., Stope izvoza/uvoz, kreditni rejting, ino i unutarnje zaduženje i sl.
Promotriti ćemo nacionalno gospodarstvo kroz ostvareni godišnji ukupan prihod, za 2008 do 2010g. Iz ovoga izračunavamo sve naprijed pobrojane parametre.

U 2008 godini u hrvatskoj je izdano ukupno računa (u proizvodnim i uslužnim organizacijama ) za 710 mlrd kn. Ako odbijemo rezultate pozitivnih organizacija od onih u gubitku, hrvatsko gospodarstvo bilo je u pozitivi za 24,7 mlrd kn.
U 2009 godini ukupan prihod je smanjen na 613 mlrd kn a neto učinak na 16,3mlrd kn
U 2010 godini ostvaren je ukupan prihod od 598,2 mlrd kn i prvi puta je kompletno gospodarstvo prikazalo negativni rezultat od 1,7 mlrd kn.
Promatrajući dostupni polugodišnji rezultat za 2011 vidimo da se trendovi u gospodarstvu ne popravljaju.
Iz prikazanog možemo izračunati dnevni ukupan prihod hrvatskog gospodarstva.
U 2010 g. on iznosi 1,64 mlrd kn. Ne disciplina plaćanja računa osiromašuje gospodarstvo. Kašnjenje plaćanja od 120 dana preraspodjeljuje kapital od 196,8 mlrd kn. Ovo od gospodarstvenika traži angažiranje vlastitih sredstava za uplatu PDVa od 12 mlrd kn., ne naplatu dodane vrijednosti od 43 mlrd kn ( za isplatu plaća i režijske troškove ) te podmirenja dobavljača. U statistici i u medijima prikazana nelikvidnost od 40 mlrd kn, samo su prijavljeni iznosi (porezi i doprinosi 17 mlrd kn i utuženi računi 23 mlrd kn )
>> O ovoj temi više u naslovu; preraspodjela kapitala <<

1.3    Dno ekonomske krize i parametri oporavka

Utvrdili smo masu raspoložive imovine. Prikazali smo „prelijevanje“ i promjene vrijednosti u pojedinim sektorima gospodarstva i društvenog života. Konstatiramo porazne rezultate i negativne trendove. Postavlja se pitanje ; Dokle tako?, Gdje je dno? Kako prijeći u pozitivne trendove?
Ako ne možemo a i ne želimo znatnije smanjivati troškovnu stranu budžeta, onda treba ostvariti veću masu BDPa. i to:

1. Za plaćanje kamata na ino dug od 9 mlrd kn/god. od 2,6% BDPa
2. Dozvoljeni proračunski deficit ( 17 mlrd kn trebalo bi smanjiti na podnošljivih 7 mlrd kn ) za 2 % BDPa
3. Procijenjena inflacija na 1,7% BDPa.

Ostvarimo li rast od 6,3 % BDPa osigurali smo prestanak negativnih trendova.

1.4    Ponude programa ekonomskog oporavka

Izborno vrijeme u četvrtom kvartalu 2011.god.i natjecanje preko 1oo stranaka sa preko 4000 kandidata, trebalo je prikazanim gospodarskim programima naći pravo rješenje za gospodarski oporavak.
Analizom ponuđenog zaključujemo da rješenje nije na vidiku. I sve značajnije hrvatske a i evropske institucije objavile su mogući rast BDPa za hrvatsku u 2012 god. Od 0,8 do maksimalno 2% god.
Kako sve ponuđene aktivnosti vode u još veće probleme, treba ekonomsku politiku radikalno mijenjati. Stimulativno stvaralaštvo sa visokom stopom rasta BDPa jedini je izlaz iz gospodarske i društvene krize.

2.    Projekt izlaska iz gospodarske krize

Autor: mr.sc. Branko Grahovac, dipl.oec.

2.1    Uvod

Izučavanjem makro ekonomije već četiri desetljeća, rješavanjem poslovnih zadataka, te saznanjima iz svjetskog gospodarstva uočena je velika razlika u organizaciji stvaralaštva. Prikupljenim informacijama i analitičkom obradom (trendovi, statistika, grafikoni i sl.) često se pronalaze nova – bolja rješenja pa se na bazi tih saznanja osmišljavaju strategije, a često i inovacije u tom području. Osim osmišljavanja strategija i inoviranja proširen je pojam makro ekonomije u „nacionalnu ekonomiju“ kao sveobuhvatan pojam makro i mikro ekonomije, te sive ekonomije, honorarnog poduzetništva, manufaktura i pučkog civilnog stvaralaštva (socijalno poduzetništvo). Vrijeme gospodarskih tokova do 1990. godine bili su zadani političkom dimenzijom. Neracionalni, ali planski determinirani uz uravnilovku, zadovoljavali su opće potrebe stanovništva (puna zaposlenost; niži, ali ravnomjerniji standard i sl.). Struka i stručnjaci svih vrsta (ekonomisti, arhitekti, prometnjaci) pisali su studije i programe po režimskom obrascu, tj. kako je naručitelj želio čuti.
Preteći ekonomska gibanja u slobodnoj i samostalnoj Hrvatskoj primjećuju se negativni trendovi: rasprodaja banaka, hotela, poduzeća i ostale imovine. Dobiveni novac donosi socijalni mir i završava u potrošnji. Trgovine, banke i administracija potiskuju proizvodnju. Posljedica pomanjkanja racionalne strategije očituje se u: negativnom odnosu stanovništva i uposlenih, umirovljenika i uposlenih, te sve većim zaduživanjem. Negativni trendovi imaju i svoj kraj. Hrvatska je ograničena svojom površinom, donekle i brojem stanovništva, te financijskim kapitalom. Ekonomska slika hrvatskog gospodarstva od 1990. do 2010. godine ogledala se u velikoj eroziji gospodarstva. Trend budžetske potrošnje bilježi porast od 3,9 puta dok BDP raste svega 2,9 puta. Poduzeća se zadužuju (dug 113 mlrd. kn), naplate računa prolongiraju se na 180 dana, radnici se otpuštaju, a nezaposlenost raste. Društvo permanentno troši ono što nije zaradilo, sve na teret budućih generacija. Ino dug se 2010. godine penje na 350 mlrd. kn i jednak je BDP-u. Niz drugih pokazatelja (objavljeno i u svakodnevnim medijima) daje sliku lošeg stanja u Hrvatskoj.

2.2    Uvod u formulu izlaska iz krize

Ekonomski analitičari Hrvatske najavljivali su neodrživost gospodarske politike. Uporno pišući razne studije zarađivali su svoje dnevnice. Naručitelji su zadovoljni jer je struka dokazala njihovo političko određenje. Ovakav posao bez učinka neće izvući Hrvatsku iz krize. Promišljanje strategije gospodarskog oporavka traži potpuno novi pristup. Inovativnost je novi izraz u oblikovanju gospodarske politike. Pojedine probleme ne treba niti početi samostalno rješavati, već u „paketu“ sve probleme istovremeno. Ne smije se dovesti do nezadovoljstva bilo kojeg dijela pučanstva. Nepoželjno je smanjivati troškovnu stranu državnog budžeta, jer se time umanjuje kupovna moć te potreba za reprodukcijom. Valja se usmjeriti na prihodovnu stranu te povećati porast BDP-a kroz slobodno poduzetništvo preraspodjelom kapitala, dodatnim kapitalom, te stimulativnim stvaralaštvom.

Veliki je izazov provesti tako radikalne promjene u hrvatskom gospodarstvu da bi se postigla opća mobilizacija, bez prisile, gdje su inspektori edukativni sudionici bez represije i gdje je svaki stanovnik RH našao svoj probitak. Napisati i provesti takav dokument postaje ozbiljna misija. U nastavku prezentiramo formulu gospodarske efikasnosti za izlazak iz gospodarske krize, tj. „Formulu globalnog boljitka“. U formuli su rješenja svih prije pobrojanih problema, usmjerena na njihovo otklanjanje. Formula je lako primjenjiva, a rezultat primjene očituje se u rastu 9-13% BDP-a.

Ako nitko ne gubi, a svi dobivaju, uspjeh je osiguran.

3.    Formula globalnog boljitka

Saznanje o tisuću napisanih elaborata, studija, programa uz veliku potrošenu energiju u raspravama o gospodarskom progresu te prikupljenim informacijama o aktivnostima pojedinih zemalja u vrijeme recesije potaknulo je razmišljanje o ponudi gospodarskog progresa. Potrošene modele valja zamijeniti novim efikasnim prijedlozima.

Formulu SP + PK + DK + SS = GB promatrati ćemo:
PK + DK – Preraspodjela kapitala + Dodatni kapital;
SP + SS – Slobodno poduzetništvo + Stimulativno stvaralaštvo;
GB – Globalni boljitak.

3.1    Preraspodjela kapitala (PK)

Dodijeliti jednima, znači oduzeti drugima. Ovaj dio formule uglavnom i jest najveći krivac lošeg stanja u hrvatskoj ekonomiji. Odnosi raspodjele „BDP – budžet – regionalna i lokalna uprava“ u rukama je politike i utvrđuje se proračunom i rebalansima proračuna:

1. dodjela subvencija, donacija, potpora, otpisa duga i sl. prva su greška i više su učinili štete kod onih kojima je uzeto nego koristi onima kojima je kapital dodijeljen.
   Ministarstva vode pravu bitku za što većim dijelom budžetskog prihoda - ovdje se čini druga greška efikasnog gospodarenja. Treća greška pojavljuje se kod neposrednih korisnika. Ako su npr. za inovatore RH dodijeljena sredstva u iznosu x mil. kn, gdje se na logistiku organizacije sajmova (štandovi), putne naloge, redovne plaće, pisana izvješća i sl. potroši 75% dobivene svote, a inovatorima pripadne preostalih 25%, onda je to samo lijepa informacija za stanovništvo (i medije) dok efekte inventivne djelatnosti ne treba očekivati (opažanja iz svijeta: što je neka država većeg BDP-a, to je preraspodjela kapitala pravednije i efikasnije učinjena).
   
   
2. nedisciplinirana plaćanja koja toleriraju hrvatska ministarstva i vlada također pridonose negativnim trendovima. Opterećenje gospodarstva po provedbi zakona o PDV-u odlilo je zbog kašnjenja plaćanja iz gospodarstva 12,5 mlrd. kn (kašnjenje plaćanja u 120 dana x 100 mil. kn/dan = 12 mlrd kn).
   
   
3. uz plaćanje računa u 30 dana nepravilno odlivenog kapitala od 12,5 mlrd. kn iz gospodarstva primjenjuje se i naplata dodane vrijednosti (zarada na isporučenu robu i obavljene usluge). Stoga izračunom i statističkim izvješćima dobivamo i 43 mlrd kn zarade koje izvršioci posla čekaju zbog neuredne naplate.
   
   
4. zbog nenaplate poduzetnici uzimaju kredite koji im prelijevaju u banke oko 2 mlrd. kn godišnje. Problem nenaplate je toliko velik da bi trebalo zakonom nenaplatu smatrati krivičnim djelom. Ona to svakako i jeste. Ako nekome otuđite robu, a ne platite, vi ste je ukrali.
   
   
5. regionalna preraspodjela kapitala nije učinkovito provedena. Lociranjem odluka o prihodima, rashodima i cjelokupnoj gospodarskoj politici možemo znatno poboljšati efikasnost, a time i ukupno ekonomsko zbivanje u RH.

3.2    Dodatni kapital (DK)

Dodatnim kapitalom pojačava se kupovna moć stanovništva, a ovime i potrebe povećane proizvodnje i pružanja usluga. Vodeće svjetske ekonomije stoga ulažu enormna sredstva ili u proizvodnu sferu ili jačanje kupovne moći, ovisno o udjelu stvaralaštva u kupnji „domaće“ ili uvozne robe. Godine 2008./2009. SAD ulaže 800 mlrd. $, V. Britanija 127 mlrd. € (9% BDP-a), a Austrija 85 mlrd. €. Hrvatska Vlada za otklon recesije odobrava HABOR-u 400 mil. kn. Naknadno se odobrava još 600 mil kn. Garancija za gospodarstvo iznosi ukupno 0,9% BDP-a = 3 mlrd. kn. Rezultati u rujnu 2009. pokazuju da Njemačka prelazi u pozitivan rast od 0,3% BDP, a Francuska od 0,6% BDP-a. Izvješće iz Azijskog akvatorija ukazuje da bi Kina, Singapur, Indonezija i Tajvan mogli 2009.g. završiti sa stopom rasta od 5%. Rizično pitanje glasi: hoće li po iskorištenju stimulativnih sredstava rezultati izostati?

Odluke u krivom smjeru su: smanjenje tjednog radnog vremena, smanjenje plaća, smanjenje mirovina, smanjenje kreditiranja i sl.. Osobito je važno pitanje redistribucije (dodijele) novo pristiglog kapitala jer uspjeh efikasnosti ovisi o kriterijima raspodjele. Pomagati posrnule gospodarstvenike, lokalno nezadovoljstvo i sl. pokazalo se kao čisti promašaj. Dobar model mogao bi biti: Dodjela kredita u visini uplaćenog PDV-a u prošloj godini. Time smo pogodili pravu veličinu i mjesto dodjele. Stimulativnost novog stvaralaštva dodijeljenim kapitalom opisana je u poglavlju „Stimulativno stvaralaštvo“.

Ovaj novi model dodjele kapitala očituje se u:

1. usmjerenju odobrenog kapitala u stvaralačku sferu (nema li organizacija izlaznih računa, obračunatog i uplaćenog PDV-a, onda nema niti osnovicu za dodjelu kredita u visini uplaćenog PDV-a);
   
   
2. uklanjanju dosadašnjih regionalnih nepravilnosti subvencioniranja i doniranja (kolika je pojedinačna uplata PDV-a, toliko je pripadajućeg kredita, neovisno o općini u kojoj poduzetnik djeluje);
   
   
3. Dosadašnja se dodjela subvencija po djelatnosti ili granama gospodarstva svodila na političku snagu uvjeravanja. Dok se poljoprivreda izborila za subvencije raznih svrsta, istovremeno metalci uvoze: grablje, utege, lance, sjekire i sl. Možda bi manjim iznosom subvencija metalci otklonili uvoz ove robe, a sveukupni bi rezultat hrvatskog gospodarstva prikazao pozitivniju sliku.
   
   
4. pravednijoj dodjeli kapitala (dodjela kapitala pojedinoj organizaciji ne polazi od broja zaposlenih, ostvarenog ukupnog prihoda, dohotka, dobiti, veličini pogonskih i upravnih zgrada i sl. Dvije potpuno jednake organizacije mogu ostvariti različiti rezultat. Stvorena dodana vrijednost i uplata PDV-a mogu se razlikovati pa će se razlikovati i dodjela kredita).

3.3    Slobodno poduzetništvo (SP)

Često se u izvješćima za pojedine zemlje iskazuje stupanj slobode poduzetništva (brzina registriranja firme, širina djelatnosti, radno vrijeme, kompliciranost knjigovodstva, porezni sustav i sl.). Hrvatska na rang listi po slobodi poduzetništva stoji loše. Po slobodi gospodarske aktivnosti treba umjesto liste zabrana krenuti od sintagme „sve je odobreno ako ne ugrožava zdravlje i imovinu drugih“. Potom, potrebno je utvrditi moguća ograničenja:

1. u prostoru - u stanu, garaži, podrumu, na tavanu i sl. Odluku kojom grad Zagreb ne dozvoljava pretvaranje garažnog prostora u poslovni prostor treba ukinuti. Radi se o tri tisuće vozila koja će tada biti na vanjskom parkingu. Ali, tri tisuće poduzeća ostvariti će BDP u iznosu jedne mlrd. kn/godišnje. I sami dijelovi poslovnog prostora mogu biti prepreka za poslovanje - nedovoljno veliki prozori, nedovoljna visina prostorija i sl. Ako za postavljanje tende treba ishodovati sedam dokumenata, potrošiti četiri mjeseca i 14.000 kn, a sama tenda iznosi 15.000 kn, nije li to ograničena ekonomija, odnosno gospodarska katastrofa; birokratizam?
   
   
2. po djelatnosti - za svaku djelatnost koju obavi hrvatski gospodarstvenik, a nije upisana u adekvatno rješenje, dobiti će veliku kaznu, možda čak i obustavu poslovanja. Svakodnevnica je drugačija - često konobar puno bolje igra nogomet, poštar slika (naivno slikarstvo), bravar plete košare, profesor odlično izrađuje kipove, itd.. Zar te djelatnosti koje bolje obavljaju nije logično podržati i odobriti im rad?
   
   
3. u kadrovima - „školovani kadrovi“ moto je razvoja svake nacije. Samouki muzičari, kipari, slikari, postolari, zidari su božji dar i treba ga poštivati. S druge strane, mnogi školovani stručnjaci (kuhari, profesori, kirurzi) toliko su loši da ne zavređuju posao kojim se bave. Mnoga gospodarstva poštuju prikazani rad i nije ih briga za „papire“ kojim se dokazuje stručnost. U Hrvatskoj su propisi prilično rigorozni. Tako će optičar s dva uposlena, želi li prodavati kontaktne leće, morati uposliti magistra farmacije. Poljoprivredna zadruga neće moći prodavati kemikalije protiv lisnih uši ako nema uposlenog inž. kemije i sl.
   
   
4. u radnom vremenu - zašto ne liberalizirati radno vrijeme? Ako se gospodarstveniku isplati raditi 24 sata na dan, neka tako radi. Ako mu se isplati raditi 5 sati na dan, neka tako radi. Ako mu se isplati raditi u nedjelju, neka radi. Ugrožava li nekoga time: susjede, svoje radnike, svoju djecu? Ako ne, u čemu je problem?

3.4    Stimulativno stvaralaštvo (SS)

Sljedeći su preduvjeti gospodarskom zamahu smanjenjem PDV-a:

1. vlada donosi odluku da će biti generalni garant za dodjelu bankarskog kredita na rok od 12 mjeseci u visini uplaćenog PDV-a u prošloj godini za sve stvaraoce BDP-a (proizvodne i uslužne);
   
   
2. vlada donosi odluku da će sav povećani uplaćeni iznos PDV-a u državni proračun u odnosu na uplate u prošloj godini svakom gospodarstveniku vratiti na njegov žiro račun;
   
   
3. jedini uvjet za povrat više uplaćenog PDV-a jest da su podmireni svi vjerovnici.

Svaka organizacije koja želi uzeti kredit trebala bi ispuniti zahtjev za dobivanje kredita. Na temelju tog zahtjeva tvrtki se odmah odobrava kredit čija je svota jednaka svoti PDV-a uplaćenog za prošlu godinu. Generalni garant za kredit bila bi država. Svaki pravni subjekt (proizvodne i uslužne organizacije) koji poveća ukupan prihod u odnosu na prošlu godinu (to znači i ostvareni povećani PDV), imao bi pravo povećani dio PDV-a zadržati u tvrtki. Nakon isteka poslovne godine povrata kredita i naplate kamata, poduzeće ispunjava novi zahtjev i dobiva novi kredit. Gospodarska aktivnost je pokrenuta, a gospodarstvo je ostvarilo novi zamah. Ovaj proces kreditiranja objedinjeno iz svih izvora financiranja provodi HABOR, umjesto dosadašnjeg kreditiranja za koje i do sada garancije daje država.

4.    Bit prijedloga

Sudionici u stvaranju BDP-a (proizvodni i uslužni) dobri su praktičari, ali slabi organizatori i teoretičari (barem većina). Shvaćaju da je njihov cilj što veća proizvodnja i što veći ukupan prihod, ali što na kraju godine prema „novom režimu privređivanja“? Primjer: gospodarstvenik je ostvario dvostruko veću dodanu vrijednost u odnosu na prošlu godinu (s milijun na dva milijuna kuna). Cijeli kredit od 230.000 kn pokrio je povratom PDV-a od države. Dobiveni kredit na početku godine bio je obveza prema kreditoru, a povrat tog kredi-ta iz povrata PDV-a prešao u dobit poduzeća. Podizanjem (isplatom) ove dobiti u osobnu potrošnju ona postaje oporeziva veličina.

Druga mogućnost je daljnje ulaganje u opremu, plaće novo uposlenih ili proširenje na iz-vozno tržište. Bit projekta je, dakle, potreba za neprestanim rastom prihoda, proširenom reprodukcijom, novim upošljavanjem djelatnika, novom opremom, te upošljavanjem specijalista za nove tehnologije i pristupe tržištu. Mogućnost ove provedbe nije u restrikcijama, zabrani, ograničenjima i sl., već u stimuliranju dobrovoljnosti primjene ovog prijedloga.

5.    Programska očekivanja

Formulom izlaska iz gospodarske krize utvrdili smo načine koji doprinose ostvarenju željenog cilja. Za provedbu svih zadanih parametara potrebno je ostvariti aktivnosti koje će osigurati provedbu. Tri su osnovne aktivnosti za izlazak iz gospodarske krize.

5.1    Financijska konsolidacija

Dosadašnju praksu plaćanja od 180 i više dana svesti na 30 dana. Podsjećamo da je Evropski Parlament u rujnu 2011.g. donio deklaraciju o plaćanju u 30 dana i stroge mjere u naplati.
Ovime smo postigli preraspodjelu kapitala od 12,5 mlrd kn PDVa te 43 mlrd kn dodane vrijednosti iz potrošnje u produkciju. Ako se financijski osnaži gospodarstvo umanjiti će potrebu uzimanja kredita a na kamatama će uštedjeti 2 mlrd.kn.Predložena je i preraspodjela subvencioniranja koja će u ovaj program unijeti novih 4 mlrd kn
Sumirani iznosi(bez PDVa koji se odmah po prilivu uplaćuju u budžet) iznosi 49 mlrd kn.
To nije novi novac, nego se radi o preraspodjeli kapitala, koji je sada na računu gospodarstvenika.
Novi novac za gospodarstvo, u formuli nazvan dodatni kapital je preslika iskustva razvijenih zemalja, koji su nastupom krize za vlastitu privredu osigurali subvencije i kredite u visini 9 % BDPa. Hrvatska tako treba osigurati za gospodarstvo 3o mlrd kn kredita. Iako je to već opisano u programu, ponovo ćemo podcrtati: Krediti ne smiju završiti u potrošnji i time poticati tuđe gospodarstvo, jer se u trgovinama uglavnom prodaju robe iz uvoza.
Prijedlog koji je opisan u programu osigurava kredite prema visini uplate PDVa u prošloj godini. Ovime se osigurava da: kredit dobiju samo produktivni subjekti, visinu kredita dobiju prema svojim rezultatima, postignu pravilnu regionalnu raspodjelu.
Ukupna financijska potpora od 79 mlrd kn u hrvatsko gospodarstvo mora dati pozitivan rezultat u zaposlenosti, rastu BDPa i dr.

5.2    Organizacijska konsolidacija

Od nesređene birokracije i divljeg kapitalizma trebalo bi prijeći u sređenu gospodarsku normalizaciju. Predloženo slobodno poduzetništvo trebalo bi postići opću mobilizaciju u stvaralaštvu (studenti, penzioneri, nezaposleni dr.). Državnim intervencionizmom, ili regulativom, kao što je to u pošti, prometu, knjigovodstvu, carini, pomoći stvaralaštvu. Valja uvesti standarde u:izgradnju kampova, malih vjetro-elektranama, malih turističkih objekata i sl.
Opća mobilizacija u uslužnom i proizvodnom stvaralaštvu postignuta je uvođenjem “djelatničke kartice“ koju dobivaju svi od 16 do 100 god. života. Iskustvo u hrvatskoj imamo iz OPG (opće poljoprivredno gospodarstvo). Veću aktivnost u gospodarstvu moramo postići i ugovorom o „honorarnom radu“. U Hrvatskoj honorarni rad iznosi 6,9% a u EU 18,1 % Za poravnanje na evropski prosjek potrebno nam je 156000 honorarnih zaposlenika. Značajna stavka u privređivanju je i „socijalno poduzetništvo“ pri OCD-ima (organizacije civilnog društva). EU bilježi 6 % fiktivno uposlenih.
Organizirani rad putem franšiza (McDonalds, Bio&Bio, Forneti i dr.) u Hrvatskoj upošljava 16.500 ljudi ili 1,2% zaposlenih. U SAD u franšizi je 9,5% zaposlenih.
Birokratske kočnice očituju se i u pomanjkanju 15.000 vezova za brodice (u isto vrijeme Crna Gora gradi 20.000 vezova). Nesrazmjer se očituje i u broju golf terena. Hrvatska ima nekoliko golf terena, a da bi pratila svjetski trend trebala bi ih imati tisuću.
Pokrećemo li opću mobilizaciju u stvaralaštvu, a uzor nam je EU onda spomenimo i primjer Danske. Zemlja s 5 mil. stanovnika proizvodi hrane za 15 mil. stanovnika. Hrvatska u isto vrijeme proizvodi poljoprivrednih proizvoda za 2 mil stanovnika, a ostatak uvozi. Nije li žalosno da od 3,151.000 hektara obradivih površina (koje su bile obrađivane do 1990.) mi danas obrađujemo svega 1.334.825 hektara.
Sličnu neefikasnost iščitali bi i u nekorištenju 11.000 objekata u državnom vlasništvu. Prostor od 8,6 mil. m2 ne može se opravdati u ovako osiromašenoj bazi stvaralaštva.
Za potvrdu o mobilizaciji u stvaralaštvu navodimo iskustvo nekih zemalja: SAD; prekršitelje u prometu šalju na javne radove, Italija je u srpnju 2011. prebacila sve državne praznike u nedjelju, Danska je u rujnu 2011.uvela produženi radni dan za 12 min. što je 4 sata mjesečno, Njemačka je za nezaposlene uvela javljanje svaki tjedan, moguću prekvalifikaciju i upućivanje na javne radove.
Temeljem ovih i sličnih prijedloga u hrvatskoj bi mogli uvesti jednu radnu subotu mjesečno.
Ovo bi povećalo BDP za 4,8%, a radnicima neto plaću za 299 kn/mj. Iako statistika pokazuje da su u hrvatskoj 211 dana (58 % ) radna i 154 dana (42%) neradna, ne bi trebalo uvoditi „obaveznost“ dodatnog rada. Vjerojatno bi zaposlenici slabijeg materijalnog stanja (nažalost radnici iz produkcije) prihvatili ovaj prijedlog što efikasno posebno doprinosi oživljavanju gospodarstva.

5.3    Okviri djelovanja

Ako stvaralaštvo postaje strateška odrednica hrvatske opstojnosti onda svi Zakoni, odredbe, odluke i dr. akti moraju biti usklađeni sa tim opredjeljenjem. Oni su garant provedbe izlaska iz gospodarske krize. Oni su putokaz formiranja novog društva i perspektivne budućnosti.

Zadani okviri određuju kako ćemo se ponašati kod upisa u školu, na fakultet, prijema u radni odnos, odlaska u mirovinu, izgradnji objekata, otvaranju firme i sl. Sve od rođenja do smrti u zadanim je okvirima.
Dileme zašto hrvatski građani koji otiđu na rad u Njemačku pokazuju drugi karakter nego u Hrvatskoj; zato jer su zadani okviri drukčiji nego u Hrvatskoj.
Djelovanje u okvirima koji su predloženi u programu „Formula za izlazak iz gospodarske krize“ DK+PK+SP+SS = globalni boljitak, sistemska su rješenja zahtjevna, ali su i rezultati obećavajući.

DK =    Dodjela kapitala kao kredit u visini uplaćenog PDVa u prošloj godini. Nestale su dodjele privilegiranima, partijski podobnima, rodbini i prijateljima. Nestao je nepotizam, podmićivanje, korupcija. Dosadašnji okviri poticaja, donacija, subvencija nisu dali zadovoljavajuće rezultate.

PK =    Preraspodjela kapitala iz potrošnje u produkciju osigurano je rigoroznom odredbom naplate svih izdanih računa u 30 dana.

SP =    Slobodno poduzetništvo pokrenulo je opću mobilizaciju u stvaralaštvu. Inspektori postaju edukativni učesnici u stvaralaštvu.

SS =    Stimulativno stvaralaštvo i natjecateljstvo osigurava odredba kojom se sav više uplaćeni PDV od prošlogodišnjeg iznosa vraća poduzetniku uplatiocu.

6.   Završni ciklus i slijed događanja

6.1    Završni ciklus

Provedbom naprijed opisanog trebalo bi u prvoj godini osigurati rast BDPa od 9 do 11 %
U drugu godinu ulazimo sa stopom PDVa od 22 %. Ako Zakon osigurava povrat više uplaćenog od prošlogodišnjeg iznosa, to znači ostvarenje veće dodane vrijednosti od novih 14,2 mlrd kn. Ovaj iznos ostaje na poslovnim računima gospodarstvenika. U treću godinu ulazimo sa stopom PDVa od 21 %.Želja je gospodarstvenika i ove godine dostići iznos prošlogodišnje uplate a sve više uplate dobiti kao povrat. Uz uplate od 21 % potrebno je ostvariti dodanu vrijednost uvećanu za 31,1 mlrd.kn.U četvrtu godinu ulazimo sa PDV-om od 20 % i novih 48,6 mlrd kn. na poslovnom računu. Kumulirani iznos dodane vrijednosti na žiro računima gospodarstvenika u 4 godine iznosi 93 mlrd kn. ovaj progres osigurava i povećani dohodak, dobit te rast BDP-a.
Vjerojatno će tada Hrvatska zauzeti odgovarajuće mjesto u Evropskom gospodarstvu.

6.2    Slijed događanja

• Opća likvidnost i uredno plaćanje
• Dobava nove opreme, repro-materijala, energije, transporta po nižim cijenama.
• Sniženje cijena proizvoda i usluga radi: nižih input cijena i ukalkuliranih većih cijena radi plaćanja u 180 i više dana.
• Povećane narudžbe i upošljavanje novih izvršioca.
• Povećana ponuda snižava cijenu na konkurentnu cijenu.
• Konkurentna cijena smanjuje uvoz, a omogućuje povećani izvoz.
• Povećava se stopa rasta BDPa i gospodarstvo se normalizira.
• Rejting zemlje raste i KA na kredite padaju.
• Konkurentnost RH dostiže Evropsku i otvara se tržište od 500 mil. kupaca.