Osvrt na tekst autora Branimira Milčića iz časopisa „SUSTAVNO MIŠLJENJE“, glasnik hrvatskog društva za sustave br: 22(1) 2013. pod naslovom „ Razmišljanje o gospodarskom razvoju Hrvatske“ te br: 24(3) 2013. pod nazivom „Održiva globalizacija.“

Hvale vrijedan tekst koji doduše samo u jednom segmentu stvaralaštva (poljoprivredi) donosi progres, a pokazatelj je i ostalim dijelovima gospodarstva, kako postići revitalizaciju ukupne nacionalne ekonomije.

Pozivajući se na istraživanje Poljoprivrednog fakulteta u Osijeku, Hrvatska može proizvesti hrane za 22 milijuna stanovnika, odnosno 35,2 milijarde eura, realno je prihvatljiv podatak.

Mišljenja sam da bi uz predloženih 5 % rasta, za postići taj cilj trebalo 47 godina. Izračun je rađen verižnim prirastom, bez uključene inflacije jer se ne zna kolika će biti.

Zaključak, mislim da postoji realna mogućnost prirasta hrane od 7,8% , što u prvoj godini donosi 3,35 do 4 milijarde kuna. Uzmemo li u obračun prirast hrane od 7,8 do 10%/g , te predvidimo inflaciju od 2,2% /g, u 7 godina mogli bismo reći da hrvatska poljoprivreda hrani hrvatski narod.

Da se ovaj teoretski izračun ne pretvori, u danas sveprisutan „popis želja„ valja dosadašnji sistem potpora (donacije, subvencije, poticaji, sanacije, garancije) totalno mijenjati.

Iako su potpore hrvatskom gospodarstvu u 2013 g. smanjene i iznose 9 + 2 milijarde kn , od čega poljoprivredi pripada više od polovine, rezultati su poražavajući. U 15 godina od 1998 g Hrvatska je u poljoprivredu uložila 37 mlrd. kn. U to vrijeme trebalo je i više godišnje nasade dovesti na visinu produkcije za vlastite potrebe. Međutim, zbog pomanjkanja; orah uvozimo 50%, smokava 50%, jabuka 30%, trešanja 60% , a krušaka čak 80% . Tu su i poražavajući rezultati proizvodnje jednogodišnjih plodova: paprike uvozimo 35%, mrkve 30%, graha 50%, jagoda 40% , krastavaca 35% , a češnjaka 90% .

Pregled uloženog novca i u ostale kulture u: pšenicu , kukuruz , stoku , perad , mlijeko i sl. daje zaključak da opća poljoprivredna ekonomska politika nije u redu.

Promotrimo jedan primjer: Odlučili smo raspoloživim sredstvima subvencionirati samo jednu proizvodnju i to maslinarstvo. Mogući kriteriji za dodjelu su: površina u ha, broj uposlenih radnika, broj stabala, ukupan prinos u u kg., litrama proizvedenog ulja, kvaliteti i postignutoj cijeni ili po prihodu, dobiti, uplaćenom porezu i sl. Za nehotične ili namjerne promašaje u odlukama pravi „el-dorado„

Jedan bolji model predlaže autor B. Grahovac na web stranici:

www.globalniboljitak.com/otvorene-teme/deklaracija-o-novoj-politici-financiranja.html