Nastupom krize, hrvatska Vlada nastoji ublažiti posljedice od sve veće nezaposlenosti i pada standarda. Dvije su grupe mjera učestale. Prva u smislu štednje, smanjenja troškovne strane budžeta, a druga u smislu jačanja produktivnog gospodarstva.
Nastupom krize, hrvatska Vlada nastoji ublažiti posljedice od sve veće nezaposlenosti i pada standarda. Dvije su grupe mjera učestale. Prva u smislu štednje, smanjenja troškovne strane budžeta, a druga u smislu jačanja produktivnog gospodarstva. Porast ekonomskih pokazatelja kao što su zaposlenost, izvoz, prihod i sl. najčešće su vezani uz dodatno financiranje, što i nije jednostavno, te ukazuje na dugoročnost u očekivanju pozitivnih rezultata. Planeri ekonomskog rasta traže rješenje u programima koji u kratkom roku, sa manjim investicijama, daju očekivani pozitivan rezultat.
U početku 2012.g. dolaskom nove Vlade RH, predlaže se i uvođenje dodatnih radnih dana na mjesto nekih dosadašnjih državnih praznika. Ovaj prijedlog javlja se i u susjednim državama. Slovenija uvodi radni dan 22. lipnja (Dan antifašističke borbe) te 25. lipnja (dan državnosti). Interesantan je vjerski praznik TIJELOVO koji je u Sloveniji radni dan, a u Hrvatskoj je neradni dan. Na tragu ovih promišljanja hrvatska Vlada predlaže, a mediji 10.02.2012. prenose prijedlog o uvođenju tri radna dana u mjesecu lipnju. U istoj informaciji navodi se kako će se tako uštedjeti 3 mlrd/kn. Radi se u stvari o novo stvorenom BDP-u sa svim njegovim dijelovima. Želimo li ući u analizu naprijed opisanog krenimo od kalendara za 2011.g. Kada od teoretski mogućih radnih dana u toj godini odbijemo 8 dana (Od ukupno 14 državnih i vjerskih praznika, 8 ih pada u radne dane) dobijemo 249 radnih dana.
Analizom 2012.g., koja je ujedno i preskupa godina, očekujemo da će rezultat biti 250 radnih dana. Međutim, 2012. godine od ukupno 14 praznika, njih 11 pada u radne dane. Rezultat je 247 radnih dana. Uvođenjem 3 radna dana tek će se 2012.g. izjednačiti sa 2011. godinom po broju radnih dana. Očito je da hrvatska Vlada ne može računati na 3 mlrd kuna koje spominje kao rezultat uvođenja 3 radna dana.
Sve naprijed opisano baziralo se na teoretsko mogućim radnim danima i uvođenju novih radnih dana. U praksi treba računati na zvaničan podatak Državnog zavoda za statistiku koji navodi da se u Hrvatskoj radi svega 211 dana. Očito razlika od teoretskih 250 radnih dana i stvarno izvedenih 211 radni dana (-18%) su korišteni godišnji odmori, bolovanja, neplaćeni odmor i sl.
---- *----
Dana 03.01.2012.g. mr.sc. Branko Grahovac uručio je Vladi RH ponudu programa izlaska iz krize. Na stranici 11 pod točkama 5.2. predlaže se: uvođenje 12 radnih dana (2 praznika + 10 puta po jedna subota mjesečno) očekivani rezultati bili bi:
- BDP Bruto društveni proizvod u jednom radnom danu iznosi
355 mlrd kn/g : 211rd = 1,66 mlrd kn/rd
12 radnih dana x 1,66 mlrd kn/rd = 20 mlrd kn --> + 5,63% BDPa - BUDŽET
117 mlrd kn/g : 211 rd = 555 mlrd kn/rd
12 radnih dana x 555 mlrd kn/rd = 6,66 mlrd = + 5,7 % BUDŽETA - PDV Porez na dodanu vrijednost - najznačajnija stavka punjenja budžeta sa učešćem od 33%
38 mlrd kn/g : 211 rd = 180 mil kn/rd
12 radnih dana x 18 mil kn/rd = 2,16 mlrd kn = + 5,68 % PDV-a - NETO OD Neto osobni dohodci radnika u 2011.g. ostvareni su sa prosjekom od 5.400 kn/mj ili 64.800 kn/g
Obračunata zarada po satu iznosi = 37,5 kn/sat ili 263 kn/rd- 12 radnih dana x 263 kn/rd = 3.156 kn/g
- Primanja (novi prosjek OD) za vrijeme 60:CC = + 544 kn/g
Ukupno = 3.700 kn/g
Stvarno povećanje neto primanja radnika iznosi 3.700:64.800x100 = + 5,7% OD
Predloženi program ukazuje na pozitivan trend u ukupnoj ekonomiji. Pitanje je da li je provodljiv? Skeptici će pronaći niz manjkavosti kao: naš narod nije previše radin, premalo nas plaćaju da bismo radili još i u subotu, marljivo radimo, a i tako nam plaća kasni po nekoliko mjeseci i sl.
Osim skeptika, niti zakonodavni okviri ne garantiraju provedbu ovog programa. Iskustva sa smanjenjem sive ekonomije kroz zakonodavnu regulativu, gdje se od 2004. g. u osam odredbi (program mjera, strategija, zakonski okviri, inspektorski nadzor, preporuke MMFa, svjetske banke) pokušalo smanjiti sivu ekonomiju, a nije se uspjelo.
Značajna je i Zakonska regulativa iz područja financijske discipline plaćanja obveza prema proračunu, ali i u međusobnim obveznim odnosima među privrednicima.
Regulativom je sve pokriveno: o platnom prometu, zaštiti potrošača i vjerovnika, arbitraži, stečaju, mirenju, te operativne odredbe: o leasingu, kamatama, čeku i sl.
Rezultati su drastično ne učinkoviti, a nelikvidnost je vjerojatno najveća boljka hrvatskog gospodarstva.
---- *----
Uvođenje radnih subota ne bi trebalo uvesti kao obaveznost nego kao mogućnost. Vjerojatno će se potrebitiji radnici (uglavnom produktivni) odazvati na ponuđeni posao. Logistika (državni službenici) biti će manja zainteresirani za rad subotom. Cilj je postignut, a ekonomski efekti ostvareni.
U saznanju da je "Moć nagrađivanja jača od moći kažnjavanja" (Đuro Sujić - Ribari ljudskih duša - Mladost Bg. 1990., str. 16) tražimo prihvat ovog prijedloga u najširim slojevima društva.
- Radnici su zadovoljni, jer povećavaju kućni budžet i ukupni standard.
- Sindikalisti su zadovoljni, jer raste radničko zadovoljstvo.
- Poslodavci su zadovoljni jer gotovo istim fiksnim troškovima ostvaruju povećani ukupan prihod. Temeljem ovoga mogu sniziti cijene svojih proizvoda, biti konkurentniji na tržištu, pa čak i u izvozu.
- Država poboljšano puni proračun, a povećanje BDP-a povećava inozemni rejting.
U završnici ovog segmenta racionalizacije u ukupnoj Nacionalnoj ekonomiji upućujemo na potrebu istovremenosti svih dijelova stvaralaštva u smislu: slobodnog poduzetništva (bez birokratskih kočnica), dodatnog kapitala i preraspodjele kapitala te inovativno stimulativnog stvaralaštva.
Uvid u cjeloviti program globalnog boljitka potražite na:
www.globalniboljitak.com/otvorene-teme/program-izlaska-iz-gospodarske-krize.html
Autor:
Mr.sc. Branko Grahovac, dipl. oec.